Imunološki sistem jedan je od najsloženijih sistema u našem tijelu. Glavna mu je uloga borba protiv stranih mikroorganizama i stvaranje otpornosti na štetne uticaje okoline.
Hoćemo li se razboljeti ili ne, zavisi od izloženosti infekciji i stresu, načinu života, ali i o sposobnosti našeg imuniteta.
Imunološki sistem određuje naš jedinstveni molekularni identitet. Njegov evolutivni razvoj svakodnevno se nastavlja tokom fiziološkog imunološkog odgovora u dodiru sa uvijek novim, ali i starim antigenima, u svrhu zaštite organizma. To je ujedno i poticaj za njegov dalji razvoj i vječno stanje pripravnosti na bivše i buduće antigene. Organizam razvija sposobnost imunološkog pamćenja tako da kod ponovljenog susreta sa antigenom imunosne stanice brže prepoznaju i savladaju uljeza.
Od čega se sastoji imunološki sistem?
Imunološki sistem nije, poput ostalih organskih sistema kod kičmenjaka, uobličen u anatomski jasno definisan i ograničen sistem, već se sastoji od limfnih organa, tkiva i cirkulirajućih sastojaka raspoređenih gotovo posvuda po tijelu. Organi imunog sistema su: limfni čvorovi, slezena (smještena u gornjem lijevom dijelu stomaka), grudna žlijezda (timus), krajnici i adenoidi. Svi su oni međusobno povezani sistemom limfnih sudova kojima teče limfa i u kojoj se nalaze limfociti (vrsta bijelih krvnih ćelija) koji imaju glavnu ulogu u imunom odgovoru organizma. Pored limfocita, glavne stanice imunološkog sistema su i ostale vrste bijelih krvnih stanica – makrofagi i neutrofili.
Makrofagi su velike bijele krvne stanice koje pribavljaju mikrobe, antigene i druge tvari. Njihove nakupine se sastoje od nekoliko hemijskih tvari i enzima okruženih membranom, koji ujedno omogućavaju makrofagu da probavi ”progutani” mikrob, obično ga uništavajući. Makrofagi se ne nalaze u krvi već su smješteni na strateškim mjestima na kojima organi tijela dolaze u dodir sa krvnom strujom ili vanjskim svijetom.
Najvažniju ulogu u održavanju ljudskog zdravlja igraju limfociti. Razlikujemo dvije vrste limfocita – T- limfociti i B-limfociti. Svaki od njih ima svoj zadatak. Uloga T-limfocita je da prepoznaju i razlikuju strane materije od onih koje pripadaju organizmu i da ih unište, dok B-limfociti regulišu stvaranje antitijela. Antitijela su bjelančevine (imunoglobulini) koje djeluju na antigene koji je i potaknuo B-limfocite na njihovo stvaranje. Svaka molekula antitijela ima jedinstveni dio koji se veže za specifični antigen i dio čija građa određuje vrstu antitijela. Sama sinteza limfocita započinje u koštanoj srži od ćelije prethodnice koje kasnije u tumusu, sazrijevaju u T-limfocite.
Sazrijevanje B-limfocita završava se u koštanoj srži. Zreli T-limfociti i B-limfociti potom prelaze u krv, a iz krvi u periferne limfne organe, gdje su uvijek spremni da reaguju na bilo kojoj strani antigena.
Vrste imunog odgovora
Imuni odgovor na strane antigene sastoji se iz hormonalnih (npr. antitijela) i celularnih mehanizama. Na osnovu toga govorimo o dvije vrste imuniteta – urođeni i stečeni imunitet. Urođeni ili nespecifični imunitet sastoji se od niza nespecifičnih mehanizama odbrane koji su aktivni i prije izlaganja nekom antigenu. Ova vrsta imuniteta prisutna
je od rođenja i predstavlja prvu liniju odbrane. Djeluje neposredno u roku od 96 sati i nema imuno ”pamćenje”.
Stečeni ili specifični imunitet se razvija postepeno nakon rođenja. Podrazumijeva da za svaki antigen postoji specifičan imuni odgovor. Visoko je efikasan, ima imuno ”pamćenje”, tj. sposobnost da pamti svaki prethodni kontakt sa određenim antigenom i da prepoznaje stranu materiju čak i nakon mnogo godina od prvog kontakta, te da pokrene imuni odgovor sa ciljem da je uništi. Ima duže vrijeme reakcije, od 96 sati pa naviše.
Postoje dva tipa stečene imunosti i to: humoralna i celularna (ćelijska) imunost.
Humoralni imuni odgovor zasniva se na stvaranju specifičnih antitijela protiv određenog antigena. U ovom slučaju, dolazi do vezivanja antitijela za strani antigen, što prouzrokuje njegovu precipitaciju, inaktivaciju (u slučaju virusa), lizu (eritrocita), fagocitozu (bakterija).
Ćelijski imuni odgovor se odvija tako što T-limfociti dolaze u direktan kontakt sa antigenom, čak i bez lučenja antitijela od strane B-limfocita. Ćelijski imuni odgovor značajan je kod virusnih i gljivičnih infekcija, kod malignih tumora, transplatacije organa.
T-limfociti ne stvaraju antitijela, već luče supstance koje se nazivaju citokini. Ti molekuli djeluju kao posrednici između ćelija i uništavaju oštećene ćelije, ili podstiču druge ćelije imunog sistema na imuni odgovor.
Na svim ćelijama u našem tijelu nalaze se histokompatibilni antigeni, pa i na samim limfocitima. Ako dođe do promjene tih antigena, što se dešava najčešće nakon virusnih infekcija, ili pojave malignih ćelija, ili ako se u organizmu nađu ćelije sa drugačijim antigenom (kao kod transplatacije), T-limfociti se aktiviraju i uništavaju takve ćelije, dok one zdrave bivaju pošteđene.
Briga za dobro opšte stanje tijela neophodna je za očuvanje zdravlja. Učestale infekcije znak su da naš imunološki sistem nije u dobrom stanju. Tada je naročito važno da se posavjetujemo sa ljekarom ili farmaceutom kako bi ojačali funkcionisanje imunološkog sistema.