Zdravstveno zbrinjavanje pacijenta je bilo u fokusu ljekara i farmaceuta od najranijih vremena. Tako su se prvi počeci farmacije kao samostalne profesije javili u gradovima Mediterana u kojima se osjećao utjecaj Salernske medicinske škole najpoznatije škole u za obrazovanje ljekara i apotekara u srednjem vijeku. Početke odvajanja profesije liječenja od profesije pripreme lijekova započeo je kolegij nastavničkog vijeća Salernske medicinske škole u naučnoj literaturi poznat pod nazivom Salernski edikt.
1240. godine, pod utjecajem stručne i naučne javnosti iz oblasti medicine i farmacije tog vremena i utjecajem Salernske medicinske škole, zajedničko stablo medicine i farmacije razdvojilo se u dvije zasebne grane koje će se dalje razvijati i graditi samostalno.
Historijski gledano, apotekarstvo po prvi put dobija svoj zakonski oblik, a apotekar u javnom životu zauzima mjesto sa tačno određenim funkcijama i djelokrugom rada. Uporedo sa uspostavljanjem zakonskog oblika rada apotekara i ljekara, formiraju se strukovna udruženja ili esnafi za sve one koji su se bavili liječenjem i izradom lijekova, a u to vrijeme ih je bilo vrlo malo. To strukovno udruženje apotekara je preteča današnjeg udruženja farmaceuta pod nazivom Komora Magistara Farmacije Federacije Bosne i Hercegovine.
Iako je formalno-pravno razdvojena oblast farmacije od oblasti medicine, u praksi rad ljekara i rad farmaceuta moraju biti u uskoj sprezi radi što uspješnijeg zdravstvenog zbrinjavanja pacijenata. Zbog toga, radi dobrobiti zdravlja pacijenata, neophodno je da svaki farmaceut ponudi saradnju kolegama farmaceutima, ali i drugim zdravstvenim radnicima-ljekarima. Farmaceut treba da bude inicijator ove saradnje kada god je to moguće, po mogućnosti da uspostavlja redovne kontakte sa ljekarima na koje je farmaceut upućen u svom svakodnevnom radu, a svrha toga je međusobnog informisanja o najnovijim dostignućima u oblasti proizvodnje novih lijekova i o načinu njihove primjene kod pacijenata. Po potrebi, potrebno je uspostaviti komunikaciju sa ljekarom i u slučaju dileme o primjeni lijeka propisanog na receptu, kako bi se pacijent što bolje i efikasnije zdravstveno zbrinuo.
U praksi rada ljekara, kod propisivanja lijeka se ponekad dešavaju i administrativne greške, te je potrebno uspostaviti komunikaciju farmaceuta i ljekara traženjem dodatnih podataka iz medicinske dokumentacije pacijenata, a radi otklanjanja nastalih administrativnih greški. O eventualnim nejasnoćama propisivanja lijeka pacijentu i njegovoj primjeni, razgovarati sa ljekarom i razmotriti razloge njegovog uvođenja u terapiju kod pacijenta. U ovoj komunikaciji poželjno bi bilo da farmaceut i ljekar postignu zajednički dogovor oko primjene lijeka za dobrobit pacijenta i njegovog zdravlja, a ako to nije moguće, neophodno je ispoštovati odluku ljekara.
Korijeni etike u odnosu farmaceut-ljekar treba tražiti i u njihovoj povezanosti u smislu profesionalne diskrecije po pitanju propusta i greške. Budući da ljekari povremeno prave greške u načinu izražavanja prilikom propisivanja lijeka, koji mogu ili ne mogu da izazovu loše posljedice po pacijenta ako mu se takav lijek pripremi i izda ili da naškode reputaciji onoga ko je lijek propisao, smatra se da je moralna dužnost farmaceuta da u takvim slučajevima, ako je moguće, greške isprave bez znanja pacijenta, kako bi zaštitili ljekara. Farmaceuti su, na sličan način, skloni pravljenju grešaka prilikom izdavnja lijekova. I u takvim situacijama takođe je potrebno poduzeti sve moguće aktivnosti, kako zdravlje pcijenta ne bi bilo ugroženo.
Osnovna težnja – obezbijediti najbolju moguću skrb za pacijenta – predstavlja temelj gdje se stručni i etički aspekti ove dvije srodne profesije sudaraju i podudaraju. Međutim, od perioda razdvajanja medicine od farmacije postojali su rivaliteti i konkurencija između ljekara i farmaceuta. Takav odnos ljekara i farmaceuta uslovio je da se u novije vrijeme donese etički kodeksi ponašanja, kao smjernice o profesionalnom radu i međusobnoj regulaciji odnosa zdravstvenih radnika. Svijest da dobro izrađen lijek govori o stručnosti farmaceuta isto toliko koliko određuje uspjeh liječenja, pa samim time i uspjeh ljekara, promijenila je međusobni odnos koji se danas bazira na povjerenju i uzajamnom poštovanju.
U praksi ima puno dobrih primjera uspješne koordinacije i saradnje farmaceuta i ljekara u odabiru najbolje primjene terapije u liječenju pacijenta. Kao dobar primjer uspješne saradnje farmaceuta i ljekara navodimo Dom zdravlja Saraj Polje gdje je smještena i jedna od apoteka JU Apoteke Sarajevo. Apoteka je vrlo dobro snadbjevena različitim asortimanom lijekova domaće i strane proizvodnje, kao i Galas preparatima. Dom zdravlja Saraj Polje i apoteka Saraj Polje raspolažu sa vrlo stručnim i kvalitetnim kadrovima medicinske i farmaceutske struke i primjer su vrlo dobre međusobne saradnje. Rukovadilac apoteke Saraj Polje, spec. mr. ph. Amira Mehmedović zajedno sa ostalim uposlenicima apoteke su uspostavili vrlo dobru komunikaciju sa ljekarima doma zdravlja. Specialista porodične-obiteljske medicine, dr. Senada Mušović, u svojoj izjavi navodi: “Relacija ljekar- farmaceut u Domu zdravlja Saraj Polje je vrlo dobra i uspješna, a uvođenje elektronskih recepata kao i mogućnosti izdavanja tromjesečne terapije na elektronski recept dodatno je poboljšalo tu saradnju. Svakodnevnom komunikacijom sa uposlenicima apoteke otklanjaju se nedostatci tehničke prirode prouzrokovane uvođenjem elektronskih recepata, a sve u svrhu dobrobiti pacijenta”. Dr. Mušović ističe da je saradnja ljekar-farmaceut jako bitna kako bi naš krajnji korisnik/ pacijent dobio stručnu i adekvantnu zdravsvenu zaštitu.